Krš je poseban tip izuzetno dinamičnog i razvedenog reljefa na karbonatnoj podlozi (najčešće vapnenac ili dolomit) koji se javlja djelovanjem blago zakiseljene vode na topive stijene kroz duže vrijeme. Otapanjem stijena nastaju različiti pojavni oblici krša na površini (pr. škrape, kamenice, ponikve, udoline, polja, kukovi) ili ispod površine (pr. špilje, jame, ponori). Dinamičan reljef stvara brojna mikrostaništa, pa su krška područja znana po velikoj biološkoj raznolikosti. U cijelom svijetu se za krš i njegove oblike koriste nazivi koji uglavnom potječu iz slavenskih jezika i naših krajeva – naime, znanstvenu je javnost s fenomenom krša, njegovim oblicima i procesima, prvi puta upoznao Janez Vajkard Valvasor još 1689. godine, opisujući tijek podzemnih rijeka na području oko Cerkniškog jezera u Sloveniji. Pojam „karst“ potječe od germaniziranog naziva slovenskog Krasa, krške zaravni koja se pruža u zaleđu Trsta, u Sloveniji, na granici s Italijom.
Kras predstavlja poseben tip izjemno dinamičnega in razgibanega reliefa na karbonatni podlagi (najbolj pogosto na apnencu in dolomitu), ki jo postopoma topi blago zakisana voda. Tako nastajajo različni površinski (npr. škraplje, škalnice, žlebiči, doline, uvale, polja) in podzemni kraški pojavi (npr. jame, brezna). Dinamičen relief ustvarja različna življenjska okolja, zato je biotska pestrost na kraških območjih velika. Za kraške pojave na celem svetu uporabljamo izraze, ki v glavnem izvirajo iz slovanskih jezikov in naših krajev. Štejemo, da je bil Janez Vajkard Valvasor leta 1689, z opisom podzemnega sistema Cerkniškega jezera v Sloveniji, prvi, ki je znanstveno javnost seznanil s fenomenom krasa, njegovimi oblikami in procesi. Termin „karst“ izvira iz germaniziranega slovenskega naziva za Kras, ki predstavlja kraško planoto v Sloveniji v zaledju Trsta, na meji z Italijo.